Problem neizniklog ili impaktiranog zuba
Jedan od kompleksijih problema s kojima se srećemo u ortodontskoj praksi je retencija / impakcija zuba. Radi se o situaciji u kojoj zub ne nikne na mjesto mliječnog prethodnika u zubnom luku, već ostane blokiran, zadržan u kosti. Uzrok impakciji može biti različit: genetika, prerani gubitak mliječnog prethodnika, ankiloza (zub srastao s okolnom kosti pa ga ne možemo pomicati), prekobrojni zub ili odontom (vrsta tumora).
Postojanje blokiranog trajnog zuba se utvrđuje pregledom ortopantomograma – dvodimenzionalne rendgendske snimke svih zubi, čeljusti, zglobova, sinusa, itd. Često neiznikli zub svojim pomakom kroz kost uzrokuje oštećenje, resorpciju korijenova susjednih zubi tj. destruktivno djeluje na okolinu.
Položaj zuba i njegovih odnosa prema okolnim strukturama precizno možemo utvrditi jedinotrodimenzionalnom ConeBeam CT snimkom (CBCT). Na njoj vidimo je li neiznikli zub ispred ili iza okolnih struktura, pa prema tome možemo odrediti od kuda ćemo mu pristupiti kada za to dođe vrijeme.
Nakon postavljanja dijagnoze i utvrđivanja plana terapije, postavljamo fiksni ortodontski aparat kojim otvaramo prostor za neiznikli zub te stabiliziramo cijeli zubni luk. Nakon stvorenih uvjeta pristupamo kortikotomiji, zahvatu kojim oralni kirurg odiže zubno meso i prikazuje zub u kosti. Tijekom operacije ortodont na zub postavlja element pomoću kojega će narednih mjeseci postepeno zub vući i usmjeravati na njegov položaj u zubnom luku.
U rijetkim slučajevima se impaktirani zub u potpunosti odstranjuje, jer bi njegovo izvlačenje izazvalo prevelika oštećenja susjedih zubi i kosti. Ako je zub tako postavljen da bi čak i njegovo uklanjanje ostavilo preveliko oštećenje u kosti, a sam ne šteti susjednim zubima, ostavlja ga se u kosti te radiološki redovito prati.